Snježana Delić je socijalni radnik. Poslom je vezana za oronulu kancelariju, hrpu papira i teške ljudske sudbine. Nevoljnici ulaze u njenu kancelariju, gledaju u nju kao u Boga. Jer, ona im je poslednja stanica, poslednja nada da će njihov životni problem biti rešen. Ali jedan Rom nije došao da moli, nego je prodavao čarape. Potom joj je u nekoliko rečenica otkrio smisao života njegovog naroda. Snježana je svoju priču objavila na portalu Blacksheep.rs.
Prenosimo vam Snježaninu ispovest u celosti:
Ponekad se zapitam da li sam izabrala pravi put za sebe. Oronula kancelarija, stari namještaj i gomila fascikli. U rukama držim neke tuđe sudbine i treba da riješim gomile tuđih problema. Čini mi da sam pri kraju snage i da ću svakog trenutka ustati sa ove stolice i zauvijek napustiti sve. Onda se sjetim koliko je vremena i novca uloženo u moje školovanje, te koliko truda i čekanja je bilo potrebno da bih došla do posla. U meni se komeša lavina previranja. Previše sam ja slaba da bih ovo radila. Ne mogu. Moraš, sjedi dole. Psujem. Palim cigaretu. Ne smiješ da pušiš u kancelariji. Gasim je. Dođavola, ovdje i tako ništa nije ispravno. Palim je ponovo.
"Mi ne slavimo smrt, nego smrt..."