Lenka Dunđerskiimala je dvojicu braće – Gedeona i Đorđa. Geda je preminuo u oči Drugog svetskog rata 1939. godine. Stariji Đorđe poživeo je duže, a pred sam kraj života prošao je pravu golgotu.
Jedan od najbogatijih Srba svog doba
Đorđe Dunđerski rođen je 1873. godine. Studirao je agronomiju u Nemačkoj. Živeo je na dvorcu u Kulpinu, na nekadašnjem spahiluku porodice Stratimirović, a svoje aktivnosti je usmerio na mnogobrojna industrijska preduzeća koje je posedovao od kojih su najznačajnija: Kamendin u Novom Sadu, (fabrika seruma), Kulpin u Novom Sadu (fabrika mesnih prerađevina koja je dobila ime po dobru u Kulpinu), Grafika (umetnički štamparski zavod)…
Na svom dobru u Kamendinu je imao veliku ergelu konja. Bio je saosnivač hipodroma u Beogradu i Sajma u Novom Sadu. Bio je oženjen Olgom, ćerkom generala Mitra Martinovića. Imali su sina Gedeona i ćerku Nadeždu.
Osuda bez svedoka i odbrane
Teška vremena za porodicu Dunđerski su nastupila nakon 1945. godine. Đorđe, iako već u ozbiljnim životnim godinama, optužen je da je svoje fabrike stavio u službu nacističke mašinerije, da je mađarsku i nemačku vojsku snabdevao hranom, da je sarađivao sa okupatorom… jednom rečju da je izdajnik.
Uzalud se Dunđerski branio da nije kriv, da su mu Nemci bez ikakvog pitanja oduzeli imovinu i raspolagali njom i da je u velikoj meri tokom rata pomagao rad Matice srpske i Srpske pravoslavne crkve, pa čak i narodnooslobodilačkog pokreta.
Za ovu priču malo ko zna