Možete je uzgajiti i u svom vrtu jer ova biljka nije posebno zahtevna. Sakupljajte seme omana i koristite ga uvek iznova direktno iz svoje baštice. Od nje možete praviti čaj, razne tinkture i meleme.
U nastavku teksta saznajte sve što treba da znate o lekovitim svojstvima biljke oman. Donosimo vam recepte za domaći sirup od omana, čajeve, tinkture i mast. Koren ove biljke možete i kandirati i grickati u međuobrocima. Odlično je kozmetičko sredstvo koje su još anglosaksonci upotrebljavali za lečenje kožnih oboljenja pa čak i lepre. Dodatak je i sapunima, kupkama i regenerišućim uljima, a u daljem tekstu otkrijte i zašto je to tako….
Pripada porodici glavočika (Asteracea). Dakle. u srodstvu je sa biljkama kao što su ambrozija i suncokret. Drugi nazivi za oman su ivanjsko zelje, obratiš, oman trava i mnogi drugi.
Rasprostranjena je po Evropi, posebno istočnoj, ima je dosta i u srednjoj Aziji i Kini. Cveta i u Velikoj Britaniji. Raste uz šume, živice, livide, a ima je i uz kanale i potoke. U Srbiji je najzastupljenija u području srednjeg Banata.
Oman biljka je dosta visoka zeljasta trajnica, može izrasti u visinu čak i do 2 metra. Krase je veliki ovalni listovi i žuti cvet, najsličniji maslačku i suncokretu samo malo oskudniji. U lekovite svrhe najčešće se koristi rizom koji je granat i u obliku krtole i oman koren koji je iznutra bele boje. Vadi se u jesen i proleće (kod sadnica od 2-3 godine starih), a zatim se suši u lekovite svrhe.
Oman cvet se takođe upotrebljava kao narodni lek. Biljka cveta u julu i avgustu. Kinezi smatraju kako cvet omana ima izuzetna antibakterijska svojstva i da leči respiratorne tegobe. Čaj od cveća ima i snažno diuretičko dejstvo. Ovaj gorki napitak uz to poboljašava i apetit.
(Stil.kurir.rs/Zdravailepa)
Oman biljka, odnosno Inula Helenium svoj naziv duguje upravo ovoj antičkoj lepotici. Od davnina korišćena kao narodni lek - za svoju popularnost može zahvaliti ajurvedi i kineskoj tradicionalnoj medicini.