ŠTA NAM PORUČUJU BAJKE

Bajke propagiraju ideale koji padaju na testu realnosti: Živeli su srećno do kraja života - Ma, važi!

bajka-shutter.jpg
Foto: Shutterstock

Nesumnjivo da će brzo zaspati, a već sledeću noć će tržiti nastavak te uzbudljive priče o laži i istini, nesrećnim okolnostima i kosmičkoj pravdi, ljubavi i mržnji, iskonski dobrim junacima i pobedivim zloćama, carstvima u kojima je sve moguće samo ako dodate malo magije, moćnih napitaka i čarobnica.

Sve ove priče daju nadu o istini koja pobeđuje, o pravdi koja svakoga čeka iza ćoška, o princu ili savršenom muškarcu i ljubavi "do kraja života", ali da je za sve ovo potrebno samo malo magije, neki čarobni napitak, jabuka, ogledalo, savet starice i njene čarobne kugle. Osim magijskih elemenata koji su neizostavni da bi se pravda dostigla, sve ove priče krcate su arhaičnim predrasudama i stereotipima. Bajke poput "Pepeljuge" i "Lepotice i zveri" često se uzimaju kao osnovni krivci za vaspitavanje posrnulih generacija koji kao po nekakvom modelu rastu u materijaliste koji tragaju za dobrom prilikom da se udaju. Priče poput ovih ne samo da afirmišu ideologiju sponzoruša, već ih podgrevaju čarolijama, jer ako ne ide "pridomljavanje princu" možete se poslužiti arsenalom mađija i vrački jer "cilj opravdava sredstvo".

Neki teoretičari pop kulture terete bajke za širenje mizoginijie (muškog seksizma) i rasizma u ovim delima za najmlađe. Kako su deca od najmlađeg uzrasta konzumenti ovakvih sadržaja, a znamo da su oni u tom periodu upijajući umovi, bajkoviti svet dobra i zla u velikoj meri oblikuje njihove stavove i dalja očekivanja u životu. Ideali koje bajke zastupaju mogu delovati razočaravajuće kada se bace na test u realnosti. Čak su i neke od filmskih zvezda (poput Kristen Bel i Kire Najtli) javno kritikovale bajke jer u mnogima su žene predstavljene kao siromašne, nesposobne i čekaju muškarca koji će ih spasiti i sa kojim bi rešile svoje materijalne probleme. Zato autori kritičkih tekstova i radova na ovu temu predlažu da bi roditelji deci trebalo da pričaju priče koje bi upravo dovodile u pitanje i osuđivale nametnute stereotipe. Ovo su neki od ideja koje se provlače kroz najpoznatije bajke i koje su naišle na najviše osuda:

Žene su pasivne i muškarac ih spasava

Pepeljuga, Snežana i Uspavana lepotica slične su ne samo po nestvarnoj lepoti, već i po tome što su imale sličnu sudbinu. Prelepi prinčevi su ih izvukli iz nesrećnih života i uveli u carstvo blagostanja. Svi ovi prinčevi za uzvrat traže isključivo nesebičnu ljubav junakinja.

Brak je nagrada

Živeti sa partnerom srećno i do kraja života, spada samo u ideal, naročito segment sa "srećno i do kraja života". U ovom uobičajenom načinu završavanja bajki niko ne govori o bračnim krizama koje su možda junaci prebrodili, pa su ostali do kraja života, uprkos svemu. Ne, u bajkama je posle venčanja sve luk i voda do kraja života. Deca nakon ovakvih bajki izbacuju i roditelje iz priče o herojima, već umesto njih na pijedestal stavljaju imaginarne junake iz bajki, koje sa sazrevanjem zamenjuju raznim zvezdama sa televizije, da zapravo njihovi roditelji nikada ne zasluže mesto heroja. Roditleji i tako ne žive srećno po modelu bajki, oni otplaćuju kredite, svađaju se oko uobičajenih stvari, ili pak imaju sklonosti prema alkoholu, preljubi, ne tako retko i nasilničkom ponašanju. Ovde nećemo ni govoriti o parovima koji nisu želeli da svoje veze ozvaniče formalno ili koji nisu imali romantični svadbeni dan, kako to bajke nameću, pa su ostali izopšteni iz modela srećnih parova do kraja života.

(Stil.kurir.rs/Izvor: djurdjevak.com)

I sinoć je neka devojčica sa nežnim kovrdžama rasutim po jastuku zaspala uz mio majčin glas i priču o Nedođiji, uspavanoj lepotici i princu, patuljcima, princezi i žabi, lepoj sireni na dnu mora, bundevi i kočijama, magiji, vešticama, vukovima i zverima...