Nakon osam godina braka, muž je odlučio da se razvedemo. Iako je ta njegova inicijativa bila dobrodošla, prve dve godine za mene je bila pogubna iz finansijskih razloga. Imala sam dvoje dece o kojima je trebalo da se brinem, kredit da vaćam, plaćam račune koji su stalno pristizali.
Dok je deo mene bio srećan što sam opet slobodna, drugi deo mene je bio prestravljen jer sam morala da radim i brinem o deci - sama.
Znala sam da se finansijska situacije neće sama od sebe popraviti. Napokon, deca su odrasla dovoljno da krenu u školu, a ja sam počela da gradim karijeru. Ušla sam u sasvim novi privatni posao. Štedela sam, škrtarila, smanjivala troškove... U kola sam sipala toliko goriva koliko mi je potrebno da odvezem decu do škole, tamo parkiram i gradskim prevozom dođem do posla. Ali uprkos svim merama štednje i dalje su skoro sve pare išle na račune.
Zbog toga radila sam sve dodatne poslove koje sam mogla da nađem i uskladim sa roditeljstvom. Ipak, stalno sam se osećala kao da se davim.
Sve je kulminiralo oko Božića. Danima pre praznika pričala sam sa otuđenim bivšim mužem koje poklone da kupimo deci. On je odbacio sve moje predloge uz obrazloženje da i sam započinje novi život, te da ne može da se dodatno troši.
Skoro zadnje pare sam dala na sitnice za decu. Na Božić, kada sam deci podelila te bedne stvarčice, a oni se obradovali kao da je to nešto najlepše što su videli, popila sma dosta vina i uveče kada su klinci legli odlučila da se dobro isplačem. Bilo mi je dosta krpljenja, prekrajanja, štednje...
Da li ste čuli za krug zahvalnosti? Evo kako to deluje