Nedavno sam se vratila sa zimovanja na kojem sam bila sa porodicom. Kažu da za majku nema odmora, sve dok na njega ide sa decom. Izgleda da su bili u pravu. Naime, bilo mi je stvarno lepo prva tri dana: šetnja, kuvano vino, nema stresa, samo sankanje (nisam ja za skije) i iscrpljena deca koja su u dubokom snu već u 21h.
Ali, nakon trodnevnog raja, osetim prve znake prehlade. Slinim, šmrcam, kijam, kašalj grebe grlo. Pošto imamo dvoje dece, kažem mužu da ih izvede napolje dok se ja odmaram u sigurnosti hotelske sobe. Ali, on krene da izvrdava uz obrazloženje da ja samo "treba da sedim u kafiću i gledam ih kroz prozor kako se sankaju".
Krenem ja, ali ne lezi vraže: tamo shvatim da me moja prehlada nije lišila majčinstva, pa bolesna ili ne moram da jurcam za decom, brišem slinave noseve, presvlačim mokre rukavice. Nije mi bilo pravo. Da se razumemo, nimalo mi nije bilo pravo. I taman kada sam zaustila da mužu "saspem" u lice razne pritužbe na račun mog prisustva tamo, setila sam se jedne rečenice:
"Ne slažem se, ali prihvatam!"
Ova fraza je skovana davne 1980. godine i aktivno su je popularizovali u Intelu i Amazonu. Ovo je princip upravljanja koji uključuje zdravu raspravu i prigovor prilikom donošenja odluke, ali zahteva od strana da potpuno podrže ranije donesenu odluku.
Prave stvari su uvek jednostavne, kao i pravi saveti