NJEGOVU SMRT JE PRENOSILA TELEVIZIJA, 3 PUTA SAHRANJEN, ZA SVAKI SLUČAJ: Kako je jedan Jevrej prevario ceo politički vrh

Špijun Eli Koen bio je neverovatno inteligentan i sposoban čovek - čak ga je sam Mosad jednom odbio zbog previsokog koeficijenta inteligencije

Zanimljivosti
14:36h Autor:
NJEGOVU SMRT JE PRENOSILA TELEVIZIJA, 3 PUTA SAHRANJEN, ZA SVAKI SLUČAJ: Kako je jedan Jevrej prevario ceo politički vrh
Životna priča špijuna Elija Koena, Foto: MENAHEM KAHANA / AFP / Profimedia

Godine 1967, Egipat, Sirija, Jordan i Liban pokrenule su invaziju na Izrael.

Na opšte iznenađenje, napadnuti Izrael je uspeo da se odbrani uz pomoć Amerike, kao i da zauzme istočnu obalu reke Jordan i Golansku visoravan, koja je pored vojnog značaja, veoma bitna za Izrael i zbog snabdevanja vodom, jer kroz nju protiču tri najveće pritoke reke Jordan, piše Nacionalna Geografija.

Ipak, veruje se da Golanska visoravan nikada ne bi bila osvojena da nije bilo najvećeg izraelskog špijuna svih vremena, Eli Koena.

I pre nego što je postao špijun, o Koenu se nije znalo puno; tek da je rođen 26. decembra 1924. godine u Aleksandriji u Egiptu. Kada je imao 25 godina, 1949. godine, njegova porodica se preselila u Izrael, ali on je odlučio da ostane u Egiptu. Vlasti su ga godinama ispitivale i saslušavale, ali nikada nisu uspele da dokažu da je bio špijun. Ipak, uspeli su da ga se "otarase" kada su ga 1957. godine proterali iz Egipta, zajedno sa ostalim Jevrejima.

Po odlasku u Izrael, ponudio se izraelskim tajnim službama da radi za njih, ali su ga odbili, verovali ili ne, "zbog izraženog fotografskog pamćenja i visokog koeficijenta inteligencije", koje je pokazao nakon testiranja, kao i zbog "nepotrebnog preuzimanja rizika i previsokog mišljenja o sebi".

Tako je Koen počeo da radi običan kancelarijski posao. Živeo je mirnim životom sa suprugom Nadijom, koju je oženio 1959. godine i ćerkom Sofijom koju su dobili 1960. godine. Kasnije su dobili još dvoje dece.

Samo što se beba rodila, Koen je dobio poziv od Mosada, ali ga je odbio. Situacija na granici sa Sirijom se intenzivirala, pa je izraelska obaveštajna služba odlučila da ponovo pokuša da angažuje Koena. Delovao im je kao odličan izbor, zbog orijentalnih crta lica, kao i tečnog govora arapskog, engleskog i francuskog jezika. U međuvremenu je Koen ostao bez posla, te je ovoga puta odlučio da prihvati ponudu i vratio se u "špijunske vode".

Vlasti Izraela i dalje traže od Sirije da vrate Koenove posmrtne ostatke
Vlasti Izraela i dalje traže od Sirije da vrate Koenove posmrtne ostatkefoto: MENAHEM KAHANA / AFP / Profimedia

Dobio je lažni identitet - preko noći je "postao" Sirijac Kamal Amin Ta'abeta iz Libana, i u rekordnom roku usavršio sirijski dijalekat. Tako je Koen otputovao za Buenos Ajres 1961. godine kako bi stvorio kontakte i predstavio se kao sirijski emigrant, koji će poželeti da se vrati u domovinu, ostavivši suprugu Nadiju samu sa četvoromesečnom bebom.

Lažni identitet podrazumevao je i prošlost - Koenova izmišljena porodica stvorila je uspešan biznis u Argentini, a Koen je odlično odgovorio na zadatak. U rekordnom roku, cela sirijska zajednica u Argentini znala je za velikodušnog biznismena koji obožava noćni život. Na taj način, promućurni Koen ušao je i u društvo političara, diplomata i vojnih zvaničnika.

Prema njegovoj izmišljenoj biografiji, 1948. godine, porodica se preselila u Argentinu gde je stvorila uspešan biznis, ali on sada napokon želi da se vrati u zemlju odakle njegova porodica potiče. Vrlo brzo dobio je poziv za posetu Damasku.

Koen je stigao u Damask u februaru 1962. godine, gde je odmah počeo da uspostavlja kontakte sa rukovodstvom stranke Baas, što je uključivalo i sirijskog vojnog atašea u Argentini, generala Amina al-Hafiza. Nastavio je da održava svoj ugled stečen u Argentini i forsira bogat društveni život, pa je organizovao brojne zabave na kojima je često glumio da je pijan. Tako je prikupljao brojne informacije.

Kako je njegova popularnost rasla, stekao je i reputaciju najpoželjnijeg "neženje" u Damasku. Koen je na to gledao kao na priliku da pronađe rezervni izlaz u slučaju razotkrivanja, pa je, sa odobrenjem Mosada, odlučio da pronađe lepotice iz najuticajnijih porodica, koje bi mu u slučaju krize pomogle da pobegne nazad u Izrael.

Ipak, ništa od ovoga nije bilo moguće dok ne dovrši zadatak zbog kog je i došao u Damask: izveštavanje o sirijskom projektu preusmeravanja voda iz reke Jordan. On je prilikom jedne posete lokaciji koja je bila dostupna samo najvišim zvaničnicima, saznao da se kanal kopa duž cele Golanske visoravni i o svemu detaljno obavestio vlasti Izraela. U izveštaju se setio pozicije svakog sirijskog topa, rova ili tenkovske zamke. Oni su pak, reagovali tako što je vazduhoplovstvo bombardovalo opremu potrebnu za projekat početkom 1964. godine.

Spomenik Eliju Koenu na Golanskoj visoravni u Izraelu
Spomenik Eliju Koenu na Golanskoj visoravni u Izraelufoto: Hal Beral / Zuma Press / Profimedia

Čak je prilikom jednog razgovora sa sirijskim oficirima predložio da utvrđenja zamaskiraju određenom vrstom drveća, kako bi Izraelcima delovali neprepoznatljivo, a vojsci Sirije dodatno pružila hlad. Sirijci su to sa oduševljenjem prihvatili, neznajući da Izraelcima zapravo otkrivaju položaje.

Međutim, kod novoizabranog komandanta sirijske obaveštajne službe Ahmeda Suedanija, Koenov šarm nije "prošao". Nije ga voleo i nije mu ulivao poverenje, a Koen je u tome video veliku pretnju. Tražio je 1964. godine od Izraela da okonča zadatak i vrati se u svoju zemlju, ali su ga vlasti zamolile da se još jednom vrati i dovrši posao. Poslušao ih je, ali po povratku nije bio oprezan kao inače.. Šifrovane poruke je slao svako veče u isto vreme, a upravo je to olakšalo posao onima koji su po ulicama Damaska hvatali nepoznate signale. Upravo to ga je koštalo života.

24. januara 1965. godine, kada su obaveštajci utvrdili da poverljive informacije cure iz njegovog doma i odmah obavestili svoje sirijske kolege. Vođa hapšenja je bio upravo pukovnik Ahmed Suedani, koji je Elija uhvatio usred šifrovanog razgovora. Mogao je samo da se preda.

Nakon suđenja, osuđen je na smrt vešanjem. Imao je samo 40 godina. Njegova poslednja želja bila je da vidi rabina i da napiše pismo supruzi. Sirijske vlasti ispoštovale su njegove želje.

Pogubljen je 18. maja 1965. godine, a izvršenje smrtne kazne uživo je prenosila sirijska nacionalna televizija. Sirijske vlasi su odbile da njegovo telo predaju porodici i vrate u Izrael. Njegova supruga Nadija poslala je pismo u kojem je molila generala Amina al-Hafiza da vrate posmrtne ostatke njenog muža u Izrael, ali bezsupešno. Isto su pokušavala njegova braća Abraham i Moris, koji je preminuo 2006. godine. Sirijske vlasti rekle su da su ga tri puta sahranili, kako ne bi mogao da bude vraćen u svoju zemlju.

2016. godine, sirijska grupa koja sebe naziva "Syrian art treasures" objavila je video na Fejsbuku ukojem tvrde da je to Koenovo ekshumirano telo, dok su sirijski mediji 2018. objavili da je njegov ručni sat odnet iz Sirije. nadija je otkrila da je sat bio u prodaji mesecima ranije i da je Mosad uspeo da ga otkupi. Direktor izraelske obaveštajne službe pokazao ga je Koenovoj porodici na zvaničnoj ceremoniji i danas se nalazi u štabu Mosada.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs