Emocionalno nasleđe

Očistite se od negativnog nasleđa: Strahovi, patnja i bol roditelja ostaju kao zapis na našoj duši!

Neko ko potiče iz siromašne porodice može propusti ponudu za dobar posao s visokim prihodima jer je naučen da je siromašan čovek – pošten
Lifestyle
21:24h Autor:
Očistite se od negativnog nasleđa: Strahovi, patnja i bol roditelja ostaju kao zapis na našoj duši!
Foto: Thinkstock

Budući da su veze između roditelja i dece najsnažnije, zapisi koje u sebi nose roditelji postaju deo energetskog zapisa koje će nositi i dete

Na decu ne prenosimo samo ono što im govorimo i čemu ih učimo, nego i niz neverbalnih energetskih informacija koje su ponekad u neskladu s verbalnim porukama koje im šaljemo. Uprkos najboljim namerama, ljubavi i nežnosti koje im pružamo, na njih prenosimo i sopstvene rane iz detinjstva, nepreboljena tugu, bol, patnju, strahove zajedno s energijom koja te rane prati, piše Lovesensa.rs

U podizanju deteta ne treba se fokusirati na to kakvi smo roditelji, koliko ljubavi pružamo, jesmo li strogi ili popustljivi, koji je naš stil vaspitanja… Iako je i sve to važno, još je važnije ne zanemarivati pitanje ko smo mi, kakvu energiju nosimo, koliko smo srećni i zadovoljni sami sobom i sopstvenim životom, koliko smo prihvatili sebe i svoj unutrašnji svet. Srž roditeljstva je odnos koji imamo sami prema sebi.

Mnoga iskustva utiču na to kako će se formirati naša ličnost, a tih uticaja uglavnom nismo ni svesni. Potreban je dublji uvid u ono što nas je formiralo kao pojedince. Mnogi duhovno-energetski pristupi, metode i tehnike se bave skrivenim delom našeg bića.

Zašto deca plaćaju roditeljske grehove: Evo kako se rešiti pradedovske kletve!

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Teta isceljivanje i 4 nivoa podsvesti

Na primer, u teta isceljivanju se smatra da postoje četiri nivoa podsvesti koje formiraju našu ličnost. Praktičarka teta isceljivanja Branka Zorić bliže je objasnila svaku od njih.

Osnovni nivo podsvesti je onaj na koji učimo još u majčinoj utrobi pa sve do današnjeg dana. Taj nivo obuhvata sve ono čemu su nas učili, verovanja i uverenja usađena u detinjstvu i koja su uticala na ono što smo postali. Sve ono što smo naučili kao deca postaje deo našeg programa, obrazaca ponašanja na osnovi kojih ćemo kreirati život i odnose s drugima.

Najvažnije što čovek može učiniti za svoje dete je da mu brigom i interesom za samog sebe bude dobar primer kako i samo treba postupati.

Genski nivo sadrži verovanja koja smo nasledili od svojih roditelja i predaka. Sve ono što su naši preci mislili, osećali, verovali, kakav su odnos imali prema životu, sebi i drugim ljudima takođe postaje deo nas.

U istorijski nivo spadaju karma i kolektivna svest, karma naših predaka i sećanja koja nosimo iz prošlih života.Uz te tri, imamo i nivo duše, a ona obuhvata sve ono što suštinski jesmo, ono što duša uči na svom putu, iskustva koja proživljava i spoznaje koje time dobija.

U podsvesti svakog od nas se kriju informacije koje se prenose s kolena na koleno. Drugim rečima, sve što su proživljavali naši preci zabeleženo je u nama na genetskom nivou.

Svaka misao ili emocija, poput straha, uzbuđenja ili teskobe, svako iskustvo i doživljaj su deo čovekovog energetskog sistema. Budući da su veze između roditelja i dece najsnažnije, zapisi koje u sebi nose roditelji postaju deo energetskog zapisa koje će nositi i dete.

Ako su roditelji srećni, spokojni i u skladu sa samim sobom, tu energetsku vibraciju će preneti i na dete. Ako su nezadovoljni, ako se osećaju nevoljeno, odbačeno, ako se drže neke stare boli i smatraju da je život patnja, uprkos ljubavi koju osećaju prema detetu, ono se i samo može osećati nevoljeno i odbačeno jer takvu vrstu informacije dobija na podsvesnom nivou.

Ovako izgleda kuća gde vlada jako dobra energija: Proverite kakvo je stanje kod vas! (FOTO)

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

Baš zato svaki roditelj ima obvezu da radi na sebi, da dublje ponire u svoje biće i razume što se krije u njegovoj suštini (od trauma iz prošlosti do negativnih stanja kojih se grčevito drže) i tako čistiti svoj unutrašnji prostor.

Najbolje što roditelj može učiniti za svoje dete je da razvija samopoštovanje, samopouzdanje i ljubav prema samom sebi te da tom novom energijom doprinese razvoju svog deteta. Mnogi duhovni pravci, uključujući i teta isceljivanje, mogu doprineti ovakvom čišćenju.

Danas je već dobro poznato da fetalno razdoblje ima veliki uticaj na kasniji život čoveka. Ne postoji jača povezanost od one koju nerođena beba ima s majkom. Sve što oseća majka oseća i dete, sve misli, doživljaji i iskustva prenose se na plod i majčina iskustva se utiskuju u dete koje tek treba roditi. Teta isceliteljka Branka Zorić kaže da je dokaza za ovu tvrdnju bezbroj, a i životne situacije o kojima svedoče njeni klijenti to potvrđuju.

“Dobar primer je mlade žene koja je potražila pomoć jer se, uprkos odličnom odnosu s majkom, osećala odbačeno, nevoljeno i tužno i nikako nije mogla otkriti odakle potiču ta njena teška osećanja. Tokom razgovora otkrili smo da je njena majka, kada je ostala u drugom stanju, doživela nešto vrlo neprijatno. Naime, kad su za trudnoću saznali njeni roditelji, ne samo da su je odbacili, nego su je i bukvalno izbacili na ulicu. Trudnoću je provela u konstantnom stresu uz osećaj da nikome ne pripada, da je odbačena i nevoljena.

Ti su se osećaji preneli i na njeno nerođeno dete, koje sada u odrasloj dobi ima strah od intimnih odnosa jer se boji da će biti odbačena. Iako joj je tokom odrastanja majka pružila ljubav, pažnju i nežnost, to nije bilo dovoljno da se oseća voljenom. Energija njene majke postala je i njena i dok to nije osvestila i razumela nije ni mogla otpustiti te osećaje “…

Zapisi na duši

Putem mnogih energetskih tehnika poput teta isceljivanja, rebirthinga, porodičnih konstelacija i slično moguće je energetski se vratiti u fetalno doba i osvestiti razne uticaje kojih ranije nismo ni mogli biti svesni.

Ovakav pristup ranim iskustvima pomaže da se ona otpuste, da se energetski očistimo, a time se rešavamo i “težine” koja nas prati u životu.

“Spuštanjem moždanih valova u teta stanje svesti podsvest je otvorena i može se očistiti i energetski redefinisati, što nas oslobađa i daje nam mogućnost da funkcionišemo na nov način”, kaže Branka Zorić.

Tako se čistimo od lošeg energetskog nasleđa, odnosno stvaramo distancu između sebe i starih iskustava, zbog čega ne moramo iznova da proživljavamo zaboravljene traumatske događaje. Na taj način možemo i uvideti šta je zaista naš teret, a šta su strahovi, tuga i patnje naših roditelja. Iako se energija roditelja lako prenosi na decu, dete je ipak ne mora naslediti; pa iako je moguće – nije sigurno ni neizbežno da će dete ponavljati iste obrasce i situacije kao i njihovi preci.

Baš kao što neće naslediti sve genetske karakteristike roditelja, ne mora odražavati ni jednaku energiju. Često se događa da su deca istih roditelja međusobno potpuno različita. Jedno dete može biti veselo, optimistično, otvoreno novim iskustvima, a drugo zatvoreno, odbacivati promene i stalno biti u strahu. Kako je moguće da se braća i sestre često u tolikoj meri razlikuju iako imaju iste gene i isto energetsko nasleđe?

Fetalno razdoblje ima velik uticaj na kasniji život čoveka. Ne postoji jača povezanost od one koju nerođena beba ima s majkom. “Svi mi na ovaj svet dolazimo s različitim namerama i svako od nas pre rođenja bira tip iskustava koje će imati u životu (veruje se da duša pre nego što dobije telo i rodi, zbog karme biva magnetski privučena porodici u koju će doći).

Upravo zato se događa da deca istih roditelja koji su se prema njima odnosili na isti način imaju sasvim različite životne puteve. Iako dvoje ljudi ima iste roditelje učiće sasvim različite lekcije. Svako će dobiti deo energetskih informacija, onaj koji je njemu potreban u sadašnjem životu. Deca putem istih iskustava mogu učiti različite stvari.

Sigurno ste često čuli da brat i sestra pričaju o odnosu svojih roditelja na sasvim različite načine. To je zato što svako od njih spoljne informacije obrađuje u skladu s namerom s kojom je birao život kakvim danas živi. Ako je neko u ovaj život došao da bi imao iskustvo tuge, on će u roditeljima naći razlog za potvrdu svoje tuge.

Taj osećaj će osetiti posmatrajući njihov odnos ili doživljavajući takvim njihov odnos prema njemu samom. Ako je neko ovde došao da bi bio srećan – te iste roditelje će posmatrati na drugi način, nalazeći razloge za šalu u onim istim situacijama zbog kojih neko drugi pati. Sve to zavisi o potrebama duše."

Dakle, svi mi situacije percipiramo na svoj način, ali uvek možemo promeniti perspektivu i početi ih posmatrati iz drugog ugla. Nikad nije kasno osvestiti da smo određenu lekciju naučili i da ne moramo učiti na stari, teži način. Da je vreme da izađemo iz uloge žrtve i da se odreknemo starih programa i uverenja. Možemo početi da učimo u lakšim životnim situacijama, s više svesnosti koja donosi više mira, ljubavi i radosti. Iz tih osećaja možemo početi kreirati svoju realnost.

Što je onda najvažnije?

Najvažnije što čovek može učiniti za svoje dete je da mu brigom i interesom za sebe bude dobar primer kako i samo treba pristupiti sebi i svom životu. Ovde nije reč o tome da dete na taj način treba postati isto kao roditelj, nego će pre svega primiti poruku da treba biti zadovoljno sobom, naučiti sebe da voli i poštuje, pa samim tim i da bude svoj. Tako možemo spoznati sebe i svet oko sebe bez nasleđenih znanja i obrazaca koji iskrivljuju sliku stvarnosti.

To ne znači da odbacujemo svoje roditelje. Naprotiv, učimo s njima bez osude, ali i autodestruktivnih postupaka od kojih ranije nismo mogli odustati jer smo podsvesno mislili da ćemo ih tako izneveriti. Na primer, neko ko potiče iz siromašne porodice može propusti ponudu za dobar posao s visokim prihodima jer je naučen da je siromašan čovek – pošten. Da ne bi izneverio svoje roditelje i njihov način života, taj čovek podsvesno može odbiti obilje koje mu gotovo kuca na vrata jer tako i dalje oseća pripadnost svojoj porodici.

Mnogi veruju da ne smeju napredovati više od svojih roditelja ili da ne smeju doživeti više ljubavi i radosti od njih, nego da se moraju poistovetiti s njima. Putem mnogih duhovnih pravaca koji doprinose našem osveštavanju možemo se osloboditi potrebe da o životu učimo na način kako su to činili naši roditelji.

Samo iz sadašnjeg trenutka možemo spoznati stvarnost. Kad se zapitamo šta radimo u ovom životu, kakvim smo ljudima okruženi, koja su naša učenja, kakva nam je sadašnjost, prošlost i šta želimo od budućnosti, dakle kada krenemo prema sebi, može nam se razjasniti mnogo toga o našem životu. Ući u sadašnji trenutak i prihvatiti pre svega sebe, a potom i druge ljude takve kakvi jesu najvažnije je učenje.

Tek tada možemo iskreno početi voleti sebe bez samokritike i zameranja. To donosi mir. A kad smo u miru, tada možemo biti i roditelj koji na svoje potomke prenose pozitivne vibracije i ostavlja im zdravo energetsko nasleđe.

Autor: Manja Perić Mitić / lovesensa.rs

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs